Međugorje, 14. svibnja 2022.

Međugorje, 14. svibnja 2022.

Dragi moji prijatelji, hvaljeni Isus i Marija!

1. Dana 25. travnja 2022. vidjelica Marija primila je sljedeću poruku:

„Draga djeco! Gledam vas i vidim da ste izgubljeni. Zato vas sve pozivam: vratite se Bogu, vratite se molitvi i Duh Sveti će vas ispuniti svojom ljubavlju koja daje radost srcu. Nada će rast u vama i u bolju budućnost, a vi ćete postati radosni svjedoci Božjeg milosrđa u vama i oko vas. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“

2. Ispovijest povodom Marijinog mjeseca koja će, nadam se, nekima pomoći. U određenom periodu svog života kada sam mnogo patila, slomila sam se i proklinjala dan svog rođenja. Potom se očitovalo Božje milosrđe i mogla sam ga slijediti u radosti i miru.

Kad sam 1989. godine stigla u Međugorje, Gospa mi je zaista uzela srce, toliko da sam na trenutke plakala od radosti. Prije toga sam je voljela, ali malo izdaleka. U Međugorju sam se našla kao u njezinoj majčinoj utrobi, poput malog djeteta koje počiva u sigurnosti i koje od majke dobiva sve što mu je potrebno za život i rast. Ta veza između nje i mene bila je toliko jaka da nisam mogla ni zamisliti odlazak iz Međugorja, za mene bi to bilo kao da sam prerano izbačena iz majčine utrobe i da sam poginula u pustinji. Dvije godine sam se hranila porukama koje su za mene bile kao transfuzije koje sam gorljivim srcem primala, kao žedna žena koja je pronašla izvor žive vode.

Mala anegdota: sveta žena koja je često dolazila sa skupinama prenijela mi je riječ spoznaje: “Jednog dana uzet ćeš svoj hodočasnički štap i pronijet ćeš Marijine poruke po cijelom svijetu. Odgovorila sam: „Stani! To je lažno proročanstvo, ne mogu otići odavde! Ali bila je u pravu, pokazao je nastavak.

U stvarnosti sam doživljavala samo ono zbog čega je Marija došla u Međugorje. Ona to tako dobro objašnjava u svojim porukama svakome od nas, svojoj voljenoj djeci. “Draga djeco, kao što sam nosila svog Sina Isusa u svojoj majčinskoj utrobi, tako želim svakoga od vas nositi na putu svetosti. I također: „Volim svakoga od vas koliko volim svog Sina Isusa.“ “Draga djeco, htjela bih vas uzeti u zagrljaj… ali vi ne želite!” Nisu to prazne riječi, ona svakom svom djetetu nudi duboko i intimno iskustvo s njom. Naravno, na svakoga od nas djeluje drugačije, i to na jedinstven način. Ona nas oblikuje kao što majka zna činiti, da nas obogati, da nas uljepša i da nas može staviti u zagrljaj svoga Sina i u srce Očevo.

Kad sam stigla u Međugorje, nisam imala posao (nije dugo trajalo!), a dosta sam vremena provodila na brdima sa sestrom iz moje zajednice koja je došla sa mnom. Jednog dana, podno Podbrda, rekla sam Mariji: “Kada dođem gore, puno ću vremena provesti s tobom i puno ću ti se moliti.” Pa sam se penjala, ali, stigavši ​​do malog metalnog križa koji je u to vrijeme postojao na mjestu ukazanja, zaboravila sam na Gospu! S druge strane, obuzela me sasvim druga molitva, gotovo neodoljiva, koja je izvirala iz dubine mog srca. Samo sam iskreno ponavljala: “O Oče, hvala ti za dar života! O Oče, hvala ti što si me stvorio! (Vidi P.S.1)

Silazeći, shvaćam da nisam ispunila obećanje Djevici i kažem joj: „Oprosti mi, kad sam bila gore, potpuno sam te zaboravila!“ Ali nešto kasnije, shvatila sam značenje ove epizode: Marija se sjetila kako sam jednog dana proklela dan svog rođenja; pa je kao Majka htjela iz mene izbrisati sve tragove tih strašnih riječi izgovorenih u patnji, i pobudila je u meni vlastitu molitvu, svojevrsni Magnificat prilagođen mom srcu. Ukratko, čekala me je gore i upravo me ona htjela uroniti u zagrljaj moga Stvoritelja, Oca nebeskoga, “od koga ime svakom očinstvu na nebu i na zemlji” da ga s njom proslavim. Kao i uvijek, ponizno se pognula pred Bogom.

Nikada neću zaboraviti što je učinila za mene, koja nikako nisam zaslužila takvu uslugu.

Zapravo, sigurna sam da Marija svakome od nas priprema milosti koje su još veće od one koju sam primila… ništa manje, s obzirom na nevolje današnjeg svijeta! Njezina je radost kao Majke dati sve najbolje svojoj djeci, dati im Boga i put koji vodi k Njemu. Ako smo posvećeni njezinu tijelu i duši, želimo trijumf njezina Bezgrješnog Srca i ubrzavamo ga. Radeći s njom događaju se čuda.

I zato nas poziva da uvijek molimo za onu njezinu djecu koja još ne poznaju Božju ljubav. Velika je njezina bol što ih vidi daleko od svoga Sina. Ona čak ide tako daleko da 24. svibnja 1984. kaže: “Molim te, ne dopusti da moje srce plače krvavim suzama zbog vas, zbog duša koje su izgubljene u grijehu.“

3. Dijete Isus se pomicalo! Prije dva dana došao je jedan čovjek sa svojom grupom moliti u naše jaslice. Svjedočio je da je u životu počinio teške grijehe. Kad je došao red na njega da uzme Dijete Isusa u naručje, on je iznenada razrogačio oči, nijem od čuđenja: zapravo, Dijete Isus se kretalo i svojom glavicom snažno udario u srce ovoga čovjeka! Bum bum! kako nam je sam s velikom jednostavnošću rekao. To je trajalo neko vrijeme i svakim novim udarcem ovaj brat je osjećao da mu Dijete Isus kuca na srce, kao da će ući u njega, izliječiti ga i ostati tu. Naravno, nakon ove milosti slijedila je dobra ispovijed. Ovo je jedan primjer među mnogim drugim…

4. Potresi. Judith kaže…

“Prošli mjesec u Međugorju imali smo potres. Bilo je oko 23 sata i išla sam na spavanje. Kad sam osjetila prvi trzaj, bila sam gotovo zaspala. (Vidi P.S.2) Bila sam zadivljena “natprirodnim” smirenjem koje me je u tom trenutku obuzelo. Čula sam kako duboko u meni odzvanja kratka fraza iz Psalma 46: “Ne bojmo se kad se ljulja zemlja, kad se bregovi ruše u more…“(Vidi P.S. 3). Budući da sam bila gotovo u snu, nisam bila u potpunosti svjesna, ali znala sam da je to poziv na povjerenje, u sigurnost da je Bog postojan zauvijek. I to mi je bilo dovoljno.

“Kao da mi je dana sigurnost da se ne trebam bojati jer Bog me čuva. Bilo je prekrasno iskustvo vidjeti Božju Riječ živu i kako djeluje u dubini naših umova sa ​​izvanrednom učinkovitošću. Prije nekoliko mjeseci odvojila sam vrijeme kako bih mirno pročitala ovaj psalam: pažljivo sam meditirala o njemu, izdvojila sam vrijeme da svaku rečenicu u svom srcu prihvatim i da se stvarno pridržavam onoga što kaže. Kao da sam u svoje srce unijela blago koje je Duh Sveti “aktivirao” u konkretnim okolnostima potresa.“

(Te sam noći zatekla Judith u pidžami na stepenicama s drugom sestrom, a njezina me smirenost impresionirala!)

5. Majčinska bol… U svojoj travanjskoj poruci Gospa se ne ustručava izreći neke riječi. Zamislite bol majke koja vidi svoju djecu izgubljenu, jedno za drugim! Vidjela sam toliko majki kako plaču… što da kažem? Slama ti srce! Tim više kada je u pitanju naša Nebeska Majka koja nije ništa drugo nego ljubav i nježnost! Djevicu nikad nisam vidjela, ali svi međugorski vidioci su je vidjeli kako plače. Mirjana kaže da je možemo utješiti molitvom za one koji ne poznaju Božju ljubav. Brišimo suze koje joj teku niz obraze. U ovom Marijinom mjesecu želimo joj pružiti ovu radost! Kako je rekla da nam je htjela pokloniti svoje Srce, onda dobro, usudimo se pitati je! Njezino majčinsko Srce će u nama oblikovati novu sposobnost ljubavi i mi ćemo sudjelovati u njezinom snažnom zagovoru za najizgubljeniju od njezine djece. Hitno je!